Svi smo u potrazi za...

Svi nešto tražimo, od početka do kraja života. Svaki dan, svaki sat, svake sekunde, čekamo i tražimo nešto.
Bilo to bolje sutra, ljepši i sunčaniji dan, bolju polovicu,bolje zdravlje, dobrog prijatelja, dobar posao i karijeru, a prvenstveno tražimo sreću, težimo tom zadovoljstvu biti sretni. Uspijevamo li to?

Jesmo li uistinu sretni ili samo mislimo to? Sreća nije ako je drugi odgovoran za našu sreću, to je samo potraga i pronalazak načina sreće ali ne i sreća. Sreća nije vani, ona je unutra, ona se nalazi u našim srcima, onog trenutka kad osjetimo toplinu i neki neopisiv osjećaj iznutra, to je istinska sreća.

Stalno slušamo svakakve vijesti, svakakve priče, laži, ružnoće ovoga svijeta, zlo, prevare, perverzije, ogovaranja, zle namisli, proračunatost, omraženost, pohlepu, neljudskost, nehumanost, svađe, ubojstva, silovanja, svojekakve bolesti, tugu, bol, plač, glad, žeđ..

Gluhi smo i slijepi smo za to, ne vidimo i ne čujemo to. Samo se pretvaramo i preživljavamo to kažemo može biti i gore, naravno da može uvijek može gore od gorega? A jeli to smisao i način da živimo tako. Da može gore od toga.

Ne mogu ništa promjeniti, pisajući ovaj tekst, ovaj blog, bilo šta slično ,status itd.

Mogu samo jednu stvar, malo sebi olakšati dušu, negdje napisati svoje misli, svoje stavove, i nadati se da će ljudi čitati i naučiti nešto a možda će samo reći ma gluposti evo je još jedna koja želi nešto promjeniti i gluposti piše po blogu. Istina je, slažem se s vama, ja sam samo jedna od milijardu ljudi, samo jedna duša, samo još jedna u nizu..

Ne pokušavam mjenjati ništa, pokušavam promjeniti sebe, a to je ipak puno teže. Mislim da i sami to znate. Uviđate svoje pogreške no uporno ih ponavljate, vidite da niste sretni a i dalje živite tako, vidite da vas sve grize i jede i živite i dalje tako, nadajući se boljem, ali to ne ide tako, vidimo i sami da ne ide. No kako skupiti hrabrosti? i promjeniti ovakakv način življenja, i biti napokon sretan? Može li se to, postoji li to uopće?

Može, shvaćam da može, ali treba imati petlje za to, ja nemam, a želim imati.

Najgora je ta bol u nama, ne pokazivajući ih drugima, uništavamo sebe, i naše dragocjeno vrijeme.


Puno je toga napisano ,a malo toga rečeno, volite druge da budete voljeni, grlite se iskreno i s ljubavlju jer tada se vaše duše grle. I samo to možete nazvati zagrljajem.


with love, L.